H1N1 R1K15 (Svinsko gripozno ludilo)

Prekomorski viruše, ne možeš nam niš'!!!

Takovi k'o ti nisu na dobrom mjestu, jer nas Slavonce trese Svinjska gripa (uz to i groznica) već stoljećima. Pošto se svih tih silnih godina gradio imunitet od takovih gnusnih neprijatelja, nisi u stanju da se tako brzo prilagodiš, ko što se domaći "čoek" navikava na klimatske, društvene i političke promjene!

Kako se bliži kraj godine, a zlatna jesen prlja puteve i stazice svoji otpacima, mi slavonci uzmemo nožine u svoje ruke, i s rakijom il' bez nje, krenemo presuđivat tim ružnim stvorenjima koja su (ili nisu, koga briga) nosioci te jezive H1 N1 R1 K15 koje god gripe, već unapred, i to već tradicionalno stoljećima.

Nekako me ovih dana, kad vidim ovoliko silno mnogo raskaljenih i rumenih ljudi, povuku sentimenti i nježnosti prema svim umjetničkim izražajima (napose književnim), koja veličaju naše drevne tradicije. Stoga slijedi jedna (za mene već tradicionalna) himna krmokolji (kako to poetično zvuči), koju je moj ljubljeni Slavonac poklonio narašatjima koja nadolaze.


DAN SVINJE


jutro je čisto kao poneka duša
i ledeno kao poneka druga...
da ima lišća na kruškama u mom dvorištu
i ono bi bilo smrznuto
ovako samo trava i ljudi


i svinja


upravo dovezena sa stočne pijace
last trip baby, welcome to our home

tip je reko nema frke pitoma je baš
ali smo ju ipak zavezali za krušku
za zadnju desnu nogu ;
da ne ruje njuškom travu u dvorištu
( sasvim izvali male tepihe trave )

mi ljudi već kurimo vatru pod kotlom
oštrimo noževe i pijemo kavu
mi se isto sastojimo od mesa
ali to sad nitko ne zna
ni svinja uostalom ne zna da je najpametnija domaća životinja
to su naučnici rekli samo nama
pamet joj ionako ne bi pomogla danas
danas je Dan Svinje
ja prišivam dugme na kožuh
dan će biti hladan kao bunarska voda


jutros je prvi put
svinja vidjela naša lica, nepoznata
i posljednji put svoga gazdu
što ju je hranio od rodjenja


jedva smo ju prevalili na ledja
majstor je stalno tražio da zatvorimo vrata od kapije
nije vrag da ima nemirnu savjest
ja sam držao prednju lijevu nogu
sa dvije ruke jer je to snažna životinja
samo bih ponekad stavio jednu ruku na srce
ne svoje nego njeno
da vidim je li živa jer nikako da izdahne
majstor nikako nije mogao naći grkljan
prstima kroz krvavu rupu
svinja je topla i smrdi
i ima bijele prozirne dlake, debele
poslije smo ih jedva sastrugali lancem
voda nije bila dovoljno vruća


jutros je prvi put
jedno srce prestalo kucati pod mojom rukom
bilo je teško procijeniti koji je
otkucaj bio posljednji


moja stara odnosi krv u posudi
i miješa rukom da se ne zgruša
rukom protiv trombocita
narodna medicina
poslije mi je netko objasnio
zašto se kolje, a ne recimo u srce
manje bi muke bilo
to je zato rekoše mi
jer se onda osteti plećka
ako ubodeš plećku ona prokrvari
pa ju onda moras dati u kobasice

poslije smo ju digli na čengele i raspolutili
poznata slika, zimska idila
ostala je spojena samo dolje vrhom njuške
a majstor krivom stranom noža
vadi ledjnu moždinu iz kičme
on je čovjek koji se snalazi unutar svinje
izvadio je drob a da nije probio crijevo
uh to je najgore kad se desi
ionako već dovoljno smrdi
svinjina ledja imaju elegantan zavinut tok
polutka bijela i čista
izgleda poput obješenog morskog psa
samo bez repa


danas su prvi put
svinjina pluća i srce vidjeli svijet
u svinji je inače oduvijek
bio potpuni mrak


osim ono malo svjetla što udje kroz uši i usta
ali to ne stigne daleko
danas je svinjina krv crvena
inače je oduvijek bila potpuno crna, u mraku

stari i brat su odnijeli polovicu na stol
nije za seciranje ali blisko tome
a bratova mala
kaže pola glave tamo otišlo a pola tu ostalo
jedno uho tamo a jedno tu ostalo
jelda striko
a ja istresam vodu iz korita
crvenu od krvi i punu dlaka
ko voda za paprikaš, kaže bratova mala

na oranici iza kuće
crna mačka, sama
čeka slezenu, jednjak i druge nepotrepštine
nema toga puno, svinja daje sve od sebe
sve ćemo pojesti osim tih sitnica i dlaka i papaka
svinja je jako izdašna životinja


sinoć sam prvi put
vidio polarnu svjetlost, čudno
nimalo karakteristično za ovo podneblje, malo čudo
nebo na sjeveru bilo je ljubičasto i crveno
a tamnije i svjetlije pruge
dizale su se uspravno prema Velikom Medvjedu

(ostale pi-jesmice)

Znači, ovo smo potvrdili. Nema te modernizacije koja može zabraniti humanost ove tradicije. Jedino se možemo malo prilagoditi, a isto tako očekujem i od raznih dušebrižnika koji ne vole klat, al im nije mrska kobasica. I tako primjer jedan koji nas (opet velim) približava tekovinama Europskih vrijednosti 21 stoljeća. (vidi sliku)