PLEMENSKIH MU SUKOBA

Prije svega drugarski pozdrav i gospodski naklon, prvi u ovoj godini.

Nekako mi se nije dalo prisustvovati društvenim događajima, bilo onim starinskim, oči u oči, a niti ovim modernima, virtualne stvarnosti avatarsko skrivenih identiteta. Još od pojave KPJ (čitaj ka-pe-ju), avatari su se koristili kao ilegalna imena naših i njihovih ilegalaca.

J.B. TITO, I.L. RIBAR, J.K. PRIKA, S.S. JUCKO... Svi su oni više manje pali nakon legendarne privatizacije. Čast iznimkama, ali tužna je istina npr. za Josipa Kraša, da se čovjek borio, a u keks se pretvorio.

Dok mi u rvata jedva čekamo zimu, jer je red na nju, izlazeći samo do dućana, na drugom kraju svijeta narod se veseli u novim sportskim aktivnostima, sve popularnijem PAINTBALL-u. Nekoć smo se igrali kauboja i indijanaca, partizana i švaba, (djevojčice, mame i tate, i već onda nije bilo lako tatu naći, on je ratovao u sukobu prije spomenutih). Japanci su se pozabavili povjesnim događajima BLJESKA i OLUJE, slikovito i zaista s mnogo truda. Tko je pobjedio ne zna se, a dali je SAKE zamjenio GOVNARU i ŠLJIVOVICU, ne može se zaključiti iz priloženih fotografija.

Mi bi mogli vratiti milo za drago... GODZILLOM PO MEGALONU!!!

Sretan Nožić i Nova Gradiška

Eto nam ga na.
Par dana se tresemo na -18, a sad kukamo (metereopati) kako je prevruće. Bijelog Božića zasigurno neće biti. Kod mene su vjesnici proljeća opet prevareni. Jaglaci se žute. Još ću kosilicu morat vadit.

Kod župnika svećenika se ide u kolonama na ispovjed. Niko, ali baš niko da se ne ispovjedi koliko je gica platilo životom krvnikove mu ruke. Još im se nosi kobasa za milošće. Lovci su lovili lovine, i prije no ih rastrančiraju, zahvale se Bogovima, a životinju zamole za oproštaj zbog oduzimanja života.

Da mi je kod nas vidjet jednoga takvog lovca

Priroda nam je podarila vitamine, minerale i ugljikohidrate u obliku voća i povrća. Od svega toga zdravlja i blagodati, mi smo u stanju napraviti otrov, alkohol i još ga pri tome zvati medicinom.

Ako već ne možemo piti, namočit ćemo krpu i turiti je pravo u guzicu.

Stoga, svima koji se ovom kratkom čestitkom osjećaju prozvanima želim sve naj u slijedećoj 2010. uz pjesmu

Coraline bolje jedi! Vegeta ti je zdravo!

Ima koja godina tužne mi vijesti kako je umrla teta Vegeta. Naš najveći brand (moj ćaća mrzi tu riječ, što nedostaje veličansvenoj maštovitosti našeg jezika, i tako nazovemo to pravim imenom "autohtoni proizvod"). Bez obzira na grupu članova uprave dobro odgojenih poduzetnika koji su očito htjeli biti još odgojeniji (i oni su bili dali svečanu pionirsku zakletvu) ovaj proizvod je osvojio svaki Turski, Grčki ili pak ex-yugo dućan u još uvijek Zapadnoj Njemačkoj, svaka kuća ima bar malu vrečicu, ili bočicu ovog nevjerovatnog začina. Da morsku spužvu napacaš, ona bi propjevala u tanjuru.

Ah napokon i te krivotvorine ne zaostaju daleko od te kvalitete (poput Bingo Cole koja je pljunuta Coca Cola), iako se ona zlatna hologramska naljepnica sa originala smješi poput najfriškije naštampane novčenice od 5000 kuna, dok se ove ostale kopije samo sakriju iza lošeg dizajna. Ali koga briga. Ne plaćamo valjda naljepnicu.

Ako je teta Vegeta otišla na vječne pašnjake ljekovita bilja, tko je onda ovaj čarobnjak pod kuharskom kapom koji je već par desetljeća zaštitni znak ovog autohtonog nam brenda?

Očito je i on, poput onih elegantnih članova uprave, odlučio naplatiti svu onu nepravdu koja mu je nanijeta. Dok je on imao slavu, oni su brojali novac. Odlazak u Hollywood masno je naplaćen, iako u jednom blockbusteru (još jedna nova čarobna hrvatska riječ) ćuko slasno jede ostatke koje su tako bešćutno bacile babe na pod.

A tko će to čistit?

Coraline bolje jedi!
Uploaded by bayawiki. - Watch feature films and entire TV shows.

02.12.2030. IRMIN 21 ROĐENDAN

Već te dugo znam, draga IRMA. Iako si izašla prvi put i mirisom upoznala svoje roditelje.

Kad dođeš mi u posjetu, dat ću ti da žvačeš dječje blatne kolače, koje si sama pripremila, moći ćeš navlačit piliće (sam ću ih dresirat da se ne ljute), kreveljit ćemo se kao i tvoj stari i ja, koju godinu prije. Mislima ću pratiti one koje TI sad najviše trebaš.

Iako tvoj stari to ne zna, posudio sam malo vremoplov (imam utjecajne prijatelje), te je tako pretočena moguća budućnost podastrata pred tebe. Ne pitaj me mnogo kako funkcionira taj vremoplov. Reći ću ti što znam. Ima tri gumba. PLAVO je za start. Upišeš ime, datum i mjesto. ZELENO je za putovanje. Upišeš hoćeš li VIA Vinkovci, VIA Sisak, VIA Karlovci, VIA Boston, VIA London, VIA Kuala Lumpur... Pametna si ti, skužit ćeš. A CRVENO ti je za nuždu. Duga, kratka, nije bitno. Pa sam tako čuo u toj budućnosti pjasmicu...

Pjesmicu o čokoladi, tebi i tvom Onom...



Irma waits by the window,
Vaguely looking down at her socks
And humming. Possibly her
Father will come home with a box
Of chocolates. Possibly
Not. Father's memory
Was never what it once was.
Shouldn't really drive anymore,
Either. As if in answer,
With a sound like blowing up your
Ears, Father's jeep crashes
Through Irma's wall. She says
Bad words as several hundred
Boxes of her favorite kind
Of chocolate fill her bedroom.
But she doesn't actually mind

A tvoja mama je uvijek jako hrabra. Dužnost mi je pohvaliti tako veselu osobu kakvu se rijetko nalazi na ovom našem minijuturnom planetu.

A on je držao tvoju mamu za ruku. Nijedno nije palo u nesvjest. Ona je, vjerujem, bila veličanstvena, a on će biti večeras pjan.

Ako je tvoja duša birala mjesto gdje će se ugnjezditi, budi sigurna da si u pravim rukama.

H1N1 R1K15 (Svinsko gripozno ludilo)

Prekomorski viruše, ne možeš nam niš'!!!

Takovi k'o ti nisu na dobrom mjestu, jer nas Slavonce trese Svinjska gripa (uz to i groznica) već stoljećima. Pošto se svih tih silnih godina gradio imunitet od takovih gnusnih neprijatelja, nisi u stanju da se tako brzo prilagodiš, ko što se domaći "čoek" navikava na klimatske, društvene i političke promjene!

Kako se bliži kraj godine, a zlatna jesen prlja puteve i stazice svoji otpacima, mi slavonci uzmemo nožine u svoje ruke, i s rakijom il' bez nje, krenemo presuđivat tim ružnim stvorenjima koja su (ili nisu, koga briga) nosioci te jezive H1 N1 R1 K15 koje god gripe, već unapred, i to već tradicionalno stoljećima.

Nekako me ovih dana, kad vidim ovoliko silno mnogo raskaljenih i rumenih ljudi, povuku sentimenti i nježnosti prema svim umjetničkim izražajima (napose književnim), koja veličaju naše drevne tradicije. Stoga slijedi jedna (za mene već tradicionalna) himna krmokolji (kako to poetično zvuči), koju je moj ljubljeni Slavonac poklonio narašatjima koja nadolaze.


DAN SVINJE


jutro je čisto kao poneka duša
i ledeno kao poneka druga...
da ima lišća na kruškama u mom dvorištu
i ono bi bilo smrznuto
ovako samo trava i ljudi


i svinja


upravo dovezena sa stočne pijace
last trip baby, welcome to our home

tip je reko nema frke pitoma je baš
ali smo ju ipak zavezali za krušku
za zadnju desnu nogu ;
da ne ruje njuškom travu u dvorištu
( sasvim izvali male tepihe trave )

mi ljudi već kurimo vatru pod kotlom
oštrimo noževe i pijemo kavu
mi se isto sastojimo od mesa
ali to sad nitko ne zna
ni svinja uostalom ne zna da je najpametnija domaća životinja
to su naučnici rekli samo nama
pamet joj ionako ne bi pomogla danas
danas je Dan Svinje
ja prišivam dugme na kožuh
dan će biti hladan kao bunarska voda


jutros je prvi put
svinja vidjela naša lica, nepoznata
i posljednji put svoga gazdu
što ju je hranio od rodjenja


jedva smo ju prevalili na ledja
majstor je stalno tražio da zatvorimo vrata od kapije
nije vrag da ima nemirnu savjest
ja sam držao prednju lijevu nogu
sa dvije ruke jer je to snažna životinja
samo bih ponekad stavio jednu ruku na srce
ne svoje nego njeno
da vidim je li živa jer nikako da izdahne
majstor nikako nije mogao naći grkljan
prstima kroz krvavu rupu
svinja je topla i smrdi
i ima bijele prozirne dlake, debele
poslije smo ih jedva sastrugali lancem
voda nije bila dovoljno vruća


jutros je prvi put
jedno srce prestalo kucati pod mojom rukom
bilo je teško procijeniti koji je
otkucaj bio posljednji


moja stara odnosi krv u posudi
i miješa rukom da se ne zgruša
rukom protiv trombocita
narodna medicina
poslije mi je netko objasnio
zašto se kolje, a ne recimo u srce
manje bi muke bilo
to je zato rekoše mi
jer se onda osteti plećka
ako ubodeš plećku ona prokrvari
pa ju onda moras dati u kobasice

poslije smo ju digli na čengele i raspolutili
poznata slika, zimska idila
ostala je spojena samo dolje vrhom njuške
a majstor krivom stranom noža
vadi ledjnu moždinu iz kičme
on je čovjek koji se snalazi unutar svinje
izvadio je drob a da nije probio crijevo
uh to je najgore kad se desi
ionako već dovoljno smrdi
svinjina ledja imaju elegantan zavinut tok
polutka bijela i čista
izgleda poput obješenog morskog psa
samo bez repa


danas su prvi put
svinjina pluća i srce vidjeli svijet
u svinji je inače oduvijek
bio potpuni mrak


osim ono malo svjetla što udje kroz uši i usta
ali to ne stigne daleko
danas je svinjina krv crvena
inače je oduvijek bila potpuno crna, u mraku

stari i brat su odnijeli polovicu na stol
nije za seciranje ali blisko tome
a bratova mala
kaže pola glave tamo otišlo a pola tu ostalo
jedno uho tamo a jedno tu ostalo
jelda striko
a ja istresam vodu iz korita
crvenu od krvi i punu dlaka
ko voda za paprikaš, kaže bratova mala

na oranici iza kuće
crna mačka, sama
čeka slezenu, jednjak i druge nepotrepštine
nema toga puno, svinja daje sve od sebe
sve ćemo pojesti osim tih sitnica i dlaka i papaka
svinja je jako izdašna životinja


sinoć sam prvi put
vidio polarnu svjetlost, čudno
nimalo karakteristično za ovo podneblje, malo čudo
nebo na sjeveru bilo je ljubičasto i crveno
a tamnije i svjetlije pruge
dizale su se uspravno prema Velikom Medvjedu

(ostale pi-jesmice)

Znači, ovo smo potvrdili. Nema te modernizacije koja može zabraniti humanost ove tradicije. Jedino se možemo malo prilagoditi, a isto tako očekujem i od raznih dušebrižnika koji ne vole klat, al im nije mrska kobasica. I tako primjer jedan koji nas (opet velim) približava tekovinama Europskih vrijednosti 21 stoljeća. (vidi sliku)

Nakopon... bliži EU!!!

Ne gledam TV, ne slušam radio, ne čitam novine, ne čitam čak ni svoj blog, ali sam ipak nešto načuo da su se naša braća Slovenci i mi (a tko nas pita), napokon dogovorili da će se dogovoriti. Ne mogu se načuditi da su se našli na pola puta, i to u Stockholmu. Ne sjećam se da prolazim kroz Švedsku kad pičim za Sloveniju. Ili je to dio arbitraže. Ili je posrijedi moja neupućenost u novi Europski poredak.

Kako pripadam nešto starijoj generaciji, te se kao takav već dugo pripremam da nas Europa primi pod svoje skute, ova vijest je odjeknula kao "ptica na grani", kao "dvije sreće grabi", pa sam pohitao da nađem već davno dizajnirane razglednice kojom bih odao svoju zahvalu nastojanjima naprednih slojeva društva.

Svaki pošteni intelektualac će se obradovati jer se naša nacija već godinama priprema na ulazak u EU (Evo Ulazimo) čemu svjedoče ove unikatne fotografije.

Goste ovoga bloga ću zamoliti ukoliko posjeduju još ovakovih svjedočanstava našeg pripadanja zapadnoj civilzaciji, neka me obavjeste, ako treba i telepatski. Toliko smo napredni, dakako.

Reci mi, kako je Frankfurt...

Plodovi mukotrpnog rada su sve tanji. Nekada se moglo skupiti dovoljno novca za odlazak na more. I to svakog ljeta. A kako je to danas svi znamo. Moja odluka da izbjegnem more bila je sjajna. Tako sam se, umjesto dole pojavio u Frankfurtu. Kada smo stiglu ujutro oko 6., bilo mi je prerano buditi svoje udomitelje na 5 dana koliko budem ovdje. Samo svitanje nije bilo zanimljivo, ali ono prije njega... Te prizore nikad nisam prije vidio, makar sam pet godina bio u ovom gradu i oko njeg. Tek sam nekoliko sati ovdje, nemam niti mnogo impresija, trebam se prvo akomulirati, napraviti hrpu fotografija, pa sam zato sada tako kratak. Ali eto vam par jutarnjih.

U POTRAZI ZA DIVOVSKOM LIGNJOM

Nepresušna maštovitost Stvaraoca Svemogućega manifestira se i u raznolikosti bića koja su okupirala našu planetu. Tako smo i svjedoci da Divovske Lignje ipak postoje ali na velikim dubinama. Kako su u srednjem vijeku lađe nestajale pri otkrivanju Novoga Svijeta, najlakše je bilo za to okriviti krakata čudovišta naših najstrašnijih noćnih mora.

Jedna takovamora, ali u 21 stoljeću, se desila i meni, i to u NG, u restoranu "Maximilijan" ali ne u makro, već u mikro svemiru. Porcija punjenih lignji (šunkom i sirom) košta "48" kuna (!!!), a u porciji dobijete 10 komadića lignjića koje ne možete nataknuti ni do druga zgloba malog prsta. Sad zamislite koliko je šunke i sira stalo u ta mala biće veličine od 2,5-3 cm. Moja gošća na večeri je, skoro za iste novce, dobila šnicli večine papuče i salatu. U meniju ne stoji nikakav normativ, tako da čovjek koji naručuje nema pojma koliko je čega, i kako jelo uopće izgleda. Ove sramotne lignje koštaju kao da su donešene trčećim korakom još žive iz Jadrana, a ne kupljenje smrznute te ovako bezkurpulozno naplaćene. Sve što mogu reći, Lale sramota. Nećeš me više vidjeti u svom restoranu, niti moje frendove, pa da je lignja Divovska punjena janjcima koji su opet punjeni punjenim prepelicama. Nisi Bajo jedini. Turi si ih u dupe, al' niš nećeš osjetit - toliko su minijaturne!



Pljuska koju sam ja dobio u Maximijanu je jednaka onoj kad ja Jacques-Yves Cousteau pokušao pomaziti lignju u prirodnom okruženju, a ona ga zasrala tintom. Na moju nesreću, ja svoju nevolju nisam zabilježio kamerom.