Sretan Nožić i Nova Gradiška

Eto nam ga na.
Par dana se tresemo na -18, a sad kukamo (metereopati) kako je prevruće. Bijelog Božića zasigurno neće biti. Kod mene su vjesnici proljeća opet prevareni. Jaglaci se žute. Još ću kosilicu morat vadit.

Kod župnika svećenika se ide u kolonama na ispovjed. Niko, ali baš niko da se ne ispovjedi koliko je gica platilo životom krvnikove mu ruke. Još im se nosi kobasa za milošće. Lovci su lovili lovine, i prije no ih rastrančiraju, zahvale se Bogovima, a životinju zamole za oproštaj zbog oduzimanja života.

Da mi je kod nas vidjet jednoga takvog lovca

Priroda nam je podarila vitamine, minerale i ugljikohidrate u obliku voća i povrća. Od svega toga zdravlja i blagodati, mi smo u stanju napraviti otrov, alkohol i još ga pri tome zvati medicinom.

Ako već ne možemo piti, namočit ćemo krpu i turiti je pravo u guzicu.

Stoga, svima koji se ovom kratkom čestitkom osjećaju prozvanima želim sve naj u slijedećoj 2010. uz pjesmu

Coraline bolje jedi! Vegeta ti je zdravo!

Ima koja godina tužne mi vijesti kako je umrla teta Vegeta. Naš najveći brand (moj ćaća mrzi tu riječ, što nedostaje veličansvenoj maštovitosti našeg jezika, i tako nazovemo to pravim imenom "autohtoni proizvod"). Bez obzira na grupu članova uprave dobro odgojenih poduzetnika koji su očito htjeli biti još odgojeniji (i oni su bili dali svečanu pionirsku zakletvu) ovaj proizvod je osvojio svaki Turski, Grčki ili pak ex-yugo dućan u još uvijek Zapadnoj Njemačkoj, svaka kuća ima bar malu vrečicu, ili bočicu ovog nevjerovatnog začina. Da morsku spužvu napacaš, ona bi propjevala u tanjuru.

Ah napokon i te krivotvorine ne zaostaju daleko od te kvalitete (poput Bingo Cole koja je pljunuta Coca Cola), iako se ona zlatna hologramska naljepnica sa originala smješi poput najfriškije naštampane novčenice od 5000 kuna, dok se ove ostale kopije samo sakriju iza lošeg dizajna. Ali koga briga. Ne plaćamo valjda naljepnicu.

Ako je teta Vegeta otišla na vječne pašnjake ljekovita bilja, tko je onda ovaj čarobnjak pod kuharskom kapom koji je već par desetljeća zaštitni znak ovog autohtonog nam brenda?

Očito je i on, poput onih elegantnih članova uprave, odlučio naplatiti svu onu nepravdu koja mu je nanijeta. Dok je on imao slavu, oni su brojali novac. Odlazak u Hollywood masno je naplaćen, iako u jednom blockbusteru (još jedna nova čarobna hrvatska riječ) ćuko slasno jede ostatke koje su tako bešćutno bacile babe na pod.

A tko će to čistit?

Coraline bolje jedi!
Uploaded by bayawiki. - Watch feature films and entire TV shows.

02.12.2030. IRMIN 21 ROĐENDAN

Već te dugo znam, draga IRMA. Iako si izašla prvi put i mirisom upoznala svoje roditelje.

Kad dođeš mi u posjetu, dat ću ti da žvačeš dječje blatne kolače, koje si sama pripremila, moći ćeš navlačit piliće (sam ću ih dresirat da se ne ljute), kreveljit ćemo se kao i tvoj stari i ja, koju godinu prije. Mislima ću pratiti one koje TI sad najviše trebaš.

Iako tvoj stari to ne zna, posudio sam malo vremoplov (imam utjecajne prijatelje), te je tako pretočena moguća budućnost podastrata pred tebe. Ne pitaj me mnogo kako funkcionira taj vremoplov. Reći ću ti što znam. Ima tri gumba. PLAVO je za start. Upišeš ime, datum i mjesto. ZELENO je za putovanje. Upišeš hoćeš li VIA Vinkovci, VIA Sisak, VIA Karlovci, VIA Boston, VIA London, VIA Kuala Lumpur... Pametna si ti, skužit ćeš. A CRVENO ti je za nuždu. Duga, kratka, nije bitno. Pa sam tako čuo u toj budućnosti pjasmicu...

Pjesmicu o čokoladi, tebi i tvom Onom...



Irma waits by the window,
Vaguely looking down at her socks
And humming. Possibly her
Father will come home with a box
Of chocolates. Possibly
Not. Father's memory
Was never what it once was.
Shouldn't really drive anymore,
Either. As if in answer,
With a sound like blowing up your
Ears, Father's jeep crashes
Through Irma's wall. She says
Bad words as several hundred
Boxes of her favorite kind
Of chocolate fill her bedroom.
But she doesn't actually mind

A tvoja mama je uvijek jako hrabra. Dužnost mi je pohvaliti tako veselu osobu kakvu se rijetko nalazi na ovom našem minijuturnom planetu.

A on je držao tvoju mamu za ruku. Nijedno nije palo u nesvjest. Ona je, vjerujem, bila veličanstvena, a on će biti večeras pjan.

Ako je tvoja duša birala mjesto gdje će se ugnjezditi, budi sigurna da si u pravim rukama.

H1N1 R1K15 (Svinsko gripozno ludilo)

Prekomorski viruše, ne možeš nam niš'!!!

Takovi k'o ti nisu na dobrom mjestu, jer nas Slavonce trese Svinjska gripa (uz to i groznica) već stoljećima. Pošto se svih tih silnih godina gradio imunitet od takovih gnusnih neprijatelja, nisi u stanju da se tako brzo prilagodiš, ko što se domaći "čoek" navikava na klimatske, društvene i političke promjene!

Kako se bliži kraj godine, a zlatna jesen prlja puteve i stazice svoji otpacima, mi slavonci uzmemo nožine u svoje ruke, i s rakijom il' bez nje, krenemo presuđivat tim ružnim stvorenjima koja su (ili nisu, koga briga) nosioci te jezive H1 N1 R1 K15 koje god gripe, već unapred, i to već tradicionalno stoljećima.

Nekako me ovih dana, kad vidim ovoliko silno mnogo raskaljenih i rumenih ljudi, povuku sentimenti i nježnosti prema svim umjetničkim izražajima (napose književnim), koja veličaju naše drevne tradicije. Stoga slijedi jedna (za mene već tradicionalna) himna krmokolji (kako to poetično zvuči), koju je moj ljubljeni Slavonac poklonio narašatjima koja nadolaze.


DAN SVINJE


jutro je čisto kao poneka duša
i ledeno kao poneka druga...
da ima lišća na kruškama u mom dvorištu
i ono bi bilo smrznuto
ovako samo trava i ljudi


i svinja


upravo dovezena sa stočne pijace
last trip baby, welcome to our home

tip je reko nema frke pitoma je baš
ali smo ju ipak zavezali za krušku
za zadnju desnu nogu ;
da ne ruje njuškom travu u dvorištu
( sasvim izvali male tepihe trave )

mi ljudi već kurimo vatru pod kotlom
oštrimo noževe i pijemo kavu
mi se isto sastojimo od mesa
ali to sad nitko ne zna
ni svinja uostalom ne zna da je najpametnija domaća životinja
to su naučnici rekli samo nama
pamet joj ionako ne bi pomogla danas
danas je Dan Svinje
ja prišivam dugme na kožuh
dan će biti hladan kao bunarska voda


jutros je prvi put
svinja vidjela naša lica, nepoznata
i posljednji put svoga gazdu
što ju je hranio od rodjenja


jedva smo ju prevalili na ledja
majstor je stalno tražio da zatvorimo vrata od kapije
nije vrag da ima nemirnu savjest
ja sam držao prednju lijevu nogu
sa dvije ruke jer je to snažna životinja
samo bih ponekad stavio jednu ruku na srce
ne svoje nego njeno
da vidim je li živa jer nikako da izdahne
majstor nikako nije mogao naći grkljan
prstima kroz krvavu rupu
svinja je topla i smrdi
i ima bijele prozirne dlake, debele
poslije smo ih jedva sastrugali lancem
voda nije bila dovoljno vruća


jutros je prvi put
jedno srce prestalo kucati pod mojom rukom
bilo je teško procijeniti koji je
otkucaj bio posljednji


moja stara odnosi krv u posudi
i miješa rukom da se ne zgruša
rukom protiv trombocita
narodna medicina
poslije mi je netko objasnio
zašto se kolje, a ne recimo u srce
manje bi muke bilo
to je zato rekoše mi
jer se onda osteti plećka
ako ubodeš plećku ona prokrvari
pa ju onda moras dati u kobasice

poslije smo ju digli na čengele i raspolutili
poznata slika, zimska idila
ostala je spojena samo dolje vrhom njuške
a majstor krivom stranom noža
vadi ledjnu moždinu iz kičme
on je čovjek koji se snalazi unutar svinje
izvadio je drob a da nije probio crijevo
uh to je najgore kad se desi
ionako već dovoljno smrdi
svinjina ledja imaju elegantan zavinut tok
polutka bijela i čista
izgleda poput obješenog morskog psa
samo bez repa


danas su prvi put
svinjina pluća i srce vidjeli svijet
u svinji je inače oduvijek
bio potpuni mrak


osim ono malo svjetla što udje kroz uši i usta
ali to ne stigne daleko
danas je svinjina krv crvena
inače je oduvijek bila potpuno crna, u mraku

stari i brat su odnijeli polovicu na stol
nije za seciranje ali blisko tome
a bratova mala
kaže pola glave tamo otišlo a pola tu ostalo
jedno uho tamo a jedno tu ostalo
jelda striko
a ja istresam vodu iz korita
crvenu od krvi i punu dlaka
ko voda za paprikaš, kaže bratova mala

na oranici iza kuće
crna mačka, sama
čeka slezenu, jednjak i druge nepotrepštine
nema toga puno, svinja daje sve od sebe
sve ćemo pojesti osim tih sitnica i dlaka i papaka
svinja je jako izdašna životinja


sinoć sam prvi put
vidio polarnu svjetlost, čudno
nimalo karakteristično za ovo podneblje, malo čudo
nebo na sjeveru bilo je ljubičasto i crveno
a tamnije i svjetlije pruge
dizale su se uspravno prema Velikom Medvjedu

(ostale pi-jesmice)

Znači, ovo smo potvrdili. Nema te modernizacije koja može zabraniti humanost ove tradicije. Jedino se možemo malo prilagoditi, a isto tako očekujem i od raznih dušebrižnika koji ne vole klat, al im nije mrska kobasica. I tako primjer jedan koji nas (opet velim) približava tekovinama Europskih vrijednosti 21 stoljeća. (vidi sliku)

Nakopon... bliži EU!!!

Ne gledam TV, ne slušam radio, ne čitam novine, ne čitam čak ni svoj blog, ali sam ipak nešto načuo da su se naša braća Slovenci i mi (a tko nas pita), napokon dogovorili da će se dogovoriti. Ne mogu se načuditi da su se našli na pola puta, i to u Stockholmu. Ne sjećam se da prolazim kroz Švedsku kad pičim za Sloveniju. Ili je to dio arbitraže. Ili je posrijedi moja neupućenost u novi Europski poredak.

Kako pripadam nešto starijoj generaciji, te se kao takav već dugo pripremam da nas Europa primi pod svoje skute, ova vijest je odjeknula kao "ptica na grani", kao "dvije sreće grabi", pa sam pohitao da nađem već davno dizajnirane razglednice kojom bih odao svoju zahvalu nastojanjima naprednih slojeva društva.

Svaki pošteni intelektualac će se obradovati jer se naša nacija već godinama priprema na ulazak u EU (Evo Ulazimo) čemu svjedoče ove unikatne fotografije.

Goste ovoga bloga ću zamoliti ukoliko posjeduju još ovakovih svjedočanstava našeg pripadanja zapadnoj civilzaciji, neka me obavjeste, ako treba i telepatski. Toliko smo napredni, dakako.

Reci mi, kako je Frankfurt...

Plodovi mukotrpnog rada su sve tanji. Nekada se moglo skupiti dovoljno novca za odlazak na more. I to svakog ljeta. A kako je to danas svi znamo. Moja odluka da izbjegnem more bila je sjajna. Tako sam se, umjesto dole pojavio u Frankfurtu. Kada smo stiglu ujutro oko 6., bilo mi je prerano buditi svoje udomitelje na 5 dana koliko budem ovdje. Samo svitanje nije bilo zanimljivo, ali ono prije njega... Te prizore nikad nisam prije vidio, makar sam pet godina bio u ovom gradu i oko njeg. Tek sam nekoliko sati ovdje, nemam niti mnogo impresija, trebam se prvo akomulirati, napraviti hrpu fotografija, pa sam zato sada tako kratak. Ali eto vam par jutarnjih.

U POTRAZI ZA DIVOVSKOM LIGNJOM

Nepresušna maštovitost Stvaraoca Svemogućega manifestira se i u raznolikosti bića koja su okupirala našu planetu. Tako smo i svjedoci da Divovske Lignje ipak postoje ali na velikim dubinama. Kako su u srednjem vijeku lađe nestajale pri otkrivanju Novoga Svijeta, najlakše je bilo za to okriviti krakata čudovišta naših najstrašnijih noćnih mora.

Jedna takovamora, ali u 21 stoljeću, se desila i meni, i to u NG, u restoranu "Maximilijan" ali ne u makro, već u mikro svemiru. Porcija punjenih lignji (šunkom i sirom) košta "48" kuna (!!!), a u porciji dobijete 10 komadića lignjića koje ne možete nataknuti ni do druga zgloba malog prsta. Sad zamislite koliko je šunke i sira stalo u ta mala biće veličine od 2,5-3 cm. Moja gošća na večeri je, skoro za iste novce, dobila šnicli večine papuče i salatu. U meniju ne stoji nikakav normativ, tako da čovjek koji naručuje nema pojma koliko je čega, i kako jelo uopće izgleda. Ove sramotne lignje koštaju kao da su donešene trčećim korakom još žive iz Jadrana, a ne kupljenje smrznute te ovako bezkurpulozno naplaćene. Sve što mogu reći, Lale sramota. Nećeš me više vidjeti u svom restoranu, niti moje frendove, pa da je lignja Divovska punjena janjcima koji su opet punjeni punjenim prepelicama. Nisi Bajo jedini. Turi si ih u dupe, al' niš nećeš osjetit - toliko su minijaturne!



Pljuska koju sam ja dobio u Maximijanu je jednaka onoj kad ja Jacques-Yves Cousteau pokušao pomaziti lignju u prirodnom okruženju, a ona ga zasrala tintom. Na moju nesreću, ja svoju nevolju nisam zabilježio kamerom.

Od koga smo naučili LAGATI

Netko će reći da je u čovjekovom genetskom ustroju normalno da laže, mulja ili petlja. Vrhunac te piramide je u političkim strukturama gdje profesija nalaže da se laže. Međutim, povijest laži i prevara je mnogo kompleksnija no što se misli. Kad je Bog stvarao zemlju, zrak, vodu, nebo, ipak nije uzeo u obzir tragikomičnost svoje vlastite kreacije. Naravno, On je postavio odlična pravila, te je sjeo na najvišu planinu i krenuo u observaciju posljedica svojih savršenih zakona.

Čovjek, kao vrhunac evolucije (neko kaže da je to muha, leti u stranu, u rikverc, gore dole, a i čovjek je od nje poprimio neke karakteristike, ali na višem nivou), dakle ponavljam, vrhunac evolucije, stvoren je čist i nevin, bez ikakvog znanja o budućnosti kojoj prilazi prepunoj prevara, laži i intriga. Ipak nije mogao doći do takvog zaključka sam od sebe. Nije bilo primjera u njegovoj ranoj povijesti onoga što se svakodnevno servira u našem modernom životu.

Dakle, kao što je shvatio čvrstoću kamena, te ga počeo obrađivati za oružje, nastambe ili je pak ostavljao slikovni trag svoje svakodnevice, kao što je shvatio moć vatre i svoju snalažljivost pri kroćenju iste, tako je i promatrajući svijet oko sebe došao do nevjerovatnih spoznaja.

Na primjer...

Gusjenica (Opodiphthera eucalypti) kad se nađe u opasnosti itekako laže. Pravi se gospodična mrtva. Ma daj molim te lijepo. Ak' se čovjek nije ugledo na ovo stvorenje, ne baš doslovno, ali je počeo učiti svoje ljubimce na to... "Ajde Fifi, mrtav!" I ćuko legne nogama na gore. Time čovjek postaje posrednik vidljivo u formuli: gusjenica+laž via čovjek=ćuko(Fifi)inteligencija. Još ga čovijek nagradi.

Mačka domaća (Felis catus) ime nevjerovatnu karakteristiku prilagodbe na sve novonastale situacije. Gleda te u oči i ne znaš što misli. Znaš da te žica za klopu, ali kad joj daš, ona samo ponjuši i nastavi sa zanovjetanjem. Čovjek može naučiti podosta od ovog drevno-egipatskog božanskog stvorenja - gledaš čovjeka u oči te mu lažeš. Korisno je vježbati pred zrcalom, samo što se izvrgavate opasnosti da počnete sami sebe lagati.

Kameleon (Chamaeleonidae) mjenja boju nebili zadivio partnericu, skrio se od predatora... E tu se čovjek malo teže snalazi, jer ga često boja u licu razotkriva i hvata u laži. Naravno uz predan trud i dugogodišnju vježbu, te školovanje može se izbjeći takva neugodna situacija. Naravno, ima i besprijekorno talentiranih ljudi koji se s tim s lakoćom nose. Lažu dok otvore usta, lažu dok trepnu, pa neki od njih nisu u stanju prikriti tragove, te se nađu u situaciji kad staru laž moraju zamjeniti novom.

Biljke mesožderke (Carnivorous plants) svojim mirisima, bojom i nektarima moraju na trik uhvatiti žrtvu. Nikomu se baš ne da ulaziti u smrtonosnu klopku. Čovijek ovu sposobnost obilato koristi s domaćim životinjama. "Pi, pi, pi, pi...", a jadna piličad navučena na tanak led, umjesto obilatog obroka vidi odsjaj sjekire na suncu koja se neminovno kreće u smjeru njezina vrata.
Gice i pajceke neću ni spominjat.

Dakle, naći ćemo bezbroj primjera u biljnom i životinjskom svijetu koji su utjecali na razvoj čovječanstva onakvog kakvog znamo. Iako ima primjera koji i nisu direktno povezani sa te dvije skupine kao npr. plijesan (Penicillinum Roquefort), koja usprkos njenoj plemenitosti na sirevima kod mnogih izazivaju gađenje jer postoji i rod onih iskrenih, ali zloćudnih plijesni koje zadavaju muke čovjeku kroz stoljeća. I tu se najrazvijenije biće na planeti vrlo dobro prilagodilo i također preuzelo karakteristike ove pra pra pra povijesne pojave. Nekako se protiv ove prve možemo nositi, ali za ljudsku plijesan još nije pronađen učinkovit način iskorjenjivanja istih. Taj najgori oblik prevare, kad niste sigurni u istinitost njegovog karaktera dovodi nas do kraja našeg kratkog putovanja kroz ovu nedovoljno obrađenu temu. Uz savjete koje svaki dan dobijate preko javnih servisa, štampe i televizije, uključujući vašu širu i užu zajednicu, primorani ste se snalaziti koristeći razne tehnike preživljavanja, gdje je laž, muljanje i petljanje najčešća pojava. Da nije sve prestrašno, ima nas nekolicina koja se čvrsto bori protiv toga, te tako se možete uvjeriti da na mom blogu nema ama baš "niti jedna laž".

Pozdravlajm ovim putem sve borce za istinu, prvenstveno one koji se najviše kurče istom!

Xem Phim hay bị Đứng Xin Vào đây đọc (što god to značilo)

Sudbina izumitelja i umjetnika da ostanu anonimni i nije tako loša. Uz sve blagodati čovječanstva i napredka civilizacije, tehnike, medija i umjetnosti, često smo svjedoci da nas pokušaji kopiranja, dovedu do značajnih rezultata, koji nas nekada iznerviraju, a ponekad i nasmiju.

Ako je tehnika ušla u sve domove, nekad nezamisivom broju televizorskih prijemnika po glavi stanovnika, te mogućnost praćenja sve većeg broja TV stanica, blogova, ne možemo se čuditi da se netko ugleda i na ono što znamo nazvati kvalitetom.

Već dugo poznata činjenica da su Sena M., Maja Šuput i Karma utjecali na razvoj svoje vrste umjetnosti, pogotovo na istok, ali da su stigli do Vijenama(!)...

Kao što se prilikom uraganske oluje na balvanu prenese kolonija mrava tisućama nautičkih milja daleko, tako slučajno ispuštena bačva domaćeg ribara do najudaljenijih područja naše planete može prenijeti koloniju vinskih mušica i klicu dobrog ukusa.

Zato, štovaoci dobrog zvuka, sljedbenici Korga, Sonyja, dobre elektronske brije - na koljena...

Stiže njegovo veličanstvo Xem Phin...

NA DANAŠNJI DAN 09. 09. 1983.

Prtljajući po pljesnjivim papirima, što baciti, a što ne... naletim na svoj dnevnik iz 1983-će. Iako sazdan od vrlo šturih podataka, vraća me u svijet koji sam zametnuo negdje u malom, premalom ili još manjem mozgu. Ali nije se zagubio.

A da pokušam rekostrukciju, defragmentiranje, reanimiranje sjećanja...? Ha?

Sanja P. hipnotičkim je pokretom prošetala "ljetnom"*
Niti djevojke njenih godina nisu ostale ravnodušne na njenu ljepotu.
Ja sam bio jednostavno ponosan što mi je frendica.

Svi su slinili, a ja sam pokušao biti cool, iako nisam bio glavna zvijezda te večeri (pitam se dali sam ikad i bio).

Ne znam osobu koja nije bila bar zadivljena njenom ljepotom, ako već ne smrtno zaljubljena u tu neonsku ljepoticu.

Bila je to veče više nego ikad, najbliže meni. Nikad prije i nikad poslije.

Na ljetnoj, mnogo mladih, reći će se, obična subota. Cijeli grad se skupio da proslavi vlastito postojanje. Nekako je to već bilo uobičajeno. Iako je kraj ljeta, grad vibrira u dobrom raspoloženju. Bilo je tu na jednom mjestu punkera, novovalaca, rokera, šminkera... A svi smo se znali.

A onda novitet... Brake Dance!

Na stage izlaze Batula i mlađahni Dada K.**
Već sam tada imao par piva u sebi i nisam mario za nikoga. Jer Sanja je bila uz mene. Toliko smo se u slast smijali njihovom trudu, koliko smo samo bili zločesti u sprdnji njihovim nastojanjima da nas sve zadive.

Na vrhuncu zabave, Dada, stručnim udarcem, u nogometnom žargonu tkz. "špićokom" iz voleja, izmjeni moj zubni karton za sva vremena. Srušio sam se u nesvijest zaliven krvlju. Zadnjeg što se sjećam je Batulin rad nogu.

Kad sam došao k sebi, Sanja je bila sa mnom. Psovala je Dadu i barabe slične njemu. Vjerovatno da bi me utješila. Čak je i bol bila slatka u njenom prisustvu.

Ništa nije bilo poslije. Nisam se poljubio s njom, nije baš da se nekog želi poljubiti razbijenih čvalja. Ali sam bio sretan što se Dada zauvijek udaljio od moje male "Neonke".

*ljetna pozornica, stari zatvor.
**pali branitelj

ODE MOJ TRULJO

Ode moj Truljo. Dok je izlazio iz dvorišta, ništa nije rekao. Niti ja nisam porazgovarao s njim. Nisam stigao koliko se sve to brzo odigralo. Kao s Turskom, kad primismo gol u sudačkoj nadoknadi sudca. Nije se mnogo protivio. Tek mi se malo čini da je zajecao kad su ga počeli dizati. Nadam se da odlazi na bolje mjesto. Na kraju krajeva, zašto da tugujem. Bio je lokmara, rasipnik i prevarant. U zadnje vrijeme me je često ostavljao na cjedilu. A onda se kesio iz prikrajka. Besramno je ispuštao plinove, čak i pred damama. Roktao je glasno, čak i krugu bolnice. Često me je znao osramotiti pred društvom. I nismo se družili u zadnje vrijeme. Stisle su ga godine. Makar ima i mnogo starijih od njega s više zdravlja, ali se moj nije pazio. Uhvatile su ga razne bolesti, počeo je kašljati, brzo se umarati, dobio je alergije na sunce, zrak, kišu...

Iako me je bilo sram biti s njim u društvu, sjećam se boljih dana. Što smo mi sve prošli, kako smo se veselo prevrtali po livadama onkraj puta, obojica opijeni proljetnim zracima, napuštajući petnaestu birtiju u nizu u pola devet ujutro. Koliko me je puta nesebično branio od kiše, nasrtaja divljih životinja, agresivnih namjera njegovih mu rođaka...

A sad je sve gotovo. Prijavio sam ga. Prodao za 500 kn. Još sam počastio egzekutore rakijicom dok su mog Opela Kadetta dizali na šleper i zauvijek ga odvezli u reciklažno dvorište.

Pitam se, dali ima u raju mjesta za mog Trulju?

ŠTO JE TO "OPASNO"?

Mladi se uvijek žele pokazati drugima, društvu, komadima, i pri tom ni ne pomišljaju na posljedice. Frajerisanje pred policijom, lizanje kreča, prolazak kroz crveno, to su fore za budaletine. Skaknje sa visine na staklo, čučanj na motornu pilu, prežderavanje Vartinim sijalicama, pripadaju ekstremnim primjerima zadivljavanja okoline. Postoje ipak pokušaju tipa "Jackass" koji jasno na foršpanu upozoravaju da to ne pokušavate kod kuće. Za ovaj priloženi video i oni su male bebe. Sve bih pokušao, ali ovo je odista nevjerovatno. Samo zamislite koliko preciznosti treba uzeti u obzir da se ovo izvede. Čak da se na pripremama akter udebljao pola kile, uspjeh bi bio upitan. Kako bi rekao legendarni Mladen Delić: "Jeli to moguće!?". Ili moj pokojni djed: "...sve je to telvizor. Ja u to niš ne vjerujem. Ajd da skoči skijama 2-3 metra, al' sto! Id' molim te. Ne pričaj pizdarije."

NOVOGRADIŠKO LJETO 2009 - KOJI KIRVAJ!!!

Još dok mi je sjećanje svježe, i dan poslije, dok malo ishlapi alkohol, kratkim malim osvrtom na nedavne nevjerovatne događaje, pokušati ću dočarati ovu fiestu onima nesretnicima, koji nisu imali prilike prisustvovati centralnom događaju u našem zavičaju.

Iako je "nulti" dan bio besplatan, i što je svirao "ne-tako-loš" band katoličke mladeži (bar su mi tako rekli), pučanstvo se nije odazvalo u velikom broju. Još su stolovi i klupe ležale jedno na drugoj, čekajući da ih se razbaca uokolo i tako idućih dana ispune svoju svrhu postojanja. Večernji vjetar je olakšao pretežak vruć dan, radnici su opušteno uljepšavali svoje štandove, odrasli su poveli svoje kućne ljubimce u šetnju, bili oni ljudskog ili pak životinjskog porjekla. Ja sam poveo prijatelja.

Prvi dan! Broj pučana se povećao. Nastupati će TBF. Među prvima smo došli, već oko sedam. Sad smo u godinama kad se možemo sa sjetom prisjećati doba kad se izlazio van u sedam, poslije Batinovićeva "Rock expresa", u "Suveniru" trgnuli dva pelina, a onda u Omladinski ili na Ljetnu, i već si u ponoć doma. Tonska proba je dovršena oko 21. Ponovno slušati iste stvari možeš samo ako ti se jako sviđaju, ili ako nemaš drugog izbora. U ovom slučaju, niti jedna velika fešta u gradu ne može proći bez "Crne kronike" Iako su imali odličan zvuk, ni to ne može sakriti njihovu neinvetivnost i zastarjelost. Bora još uvijek svira kao i prije deset godina, isto tako zajedno s njim stare i pjesme koje uporno svira. Iako je izveo i par svojih novih nemaštovitih stvari, one se nisu razlikovale od niti jedne pjesme koje godinama ima na svom repertoaru.

Kad pomisliš da je s njihovom svirkom završilo mučenje ove večeri, doživiš takav šok, da moraš priznati da su u ovom slijedećem slučaju Crnokroničari svjetski band. Na scenu su izletile seljačine iz Sibinja, Čuvari parka! Ne volim vrijeđati, ali ovim ljudima nije mjesto na rock večeri, oni mogu roktati, zna se već gdje. Iz pjesme u pjesmu sve veća katastrofa, momci su uvjereni u svoju misiju prosvjetitelja slavonskog bećarskog rocka, nekad zvanog čoban rock, s dubokoumnim tekstovima "Duj duj duj, ajde mala ne luduj". Šteta što nemam fotografsko pamćenje da vam predočim jezivost njihovih tekstova, ali u zamjenu, pokušati ću "sam" napisati tekst inspiriran njihovim frustracijama godinama skupljani po zadimljenim vatrogasnim domovima svirajući narodnjake. Možda je njima svirati rock terapija, za mene je njihova svirka mentalni terorizam.

ZA MENE JE ŽIVOT ČIR
(posvećeno Čuvarima parka)

Politika me puno košta
Nemam vina, nemam mošta
Plati ovom, plati svima
Al' rakije, seko ima

Bećar sam od glave do pete
Napravit ću tebi djete
Nije važno što si gadna
Nisi glupa, nisi jadna

Za mene je život čir
Nareži mi mala sir
i raskopčaj si bluzu
Dok kuhaš kuruzu.

Al kad odem u u kafanu
u frižider stavi hranu
Dva me dana biti neće
Nije hrana sva za smeće

Jer bećarina ja sam diko
Ne može mi ništa niko
Dve kištre u ruci dižem
Na doručak mala stižem

Za mene je život čir
Nareži mi mala sir
i raskopčaj si bluzu
Dok kuhaš kuruzu.

DOSTA VIŠE!

Slijedeći band stiže iz ZG, „Normabel“. Zamjetna kvaliteta. Podsjetili su me na moju punk prošlost. Odmah se vratio osmjeh i osjetilo olakšanje. Vratila mi se i boja u lice, prestao sam se tresti. Kao da slušam opuštajuće zvuke valova ili šum vjetra nakon rada s pneumatskom bušilicom pri razbijanju stoljetna betona. "Normabel" me vratio u normalu.

TBF već mnogi u ovom gradu shvatili kao državnog neprijatelja. Kako se samo ovi dečki usude pjevati o tome, spominjati vladu i to... Oni su opasni element. Njih ne slušaju normalni ljudi. Tko zna di naša djeca idu? Drogiraju se i slušaju tamo neke recitatore. Di su ona divna mirna vremena, kad se na zabavama razbile tek dve tri kištrice piva, ni tri glave razbijene nisu bile... Kad se svi uhvatimo u kolo, a ne tu sad neko bla bla bla, kra kra...

Stranu na šalu, svi u bendu su sjajni, od debelog do mršavog. Neke pjesme će ih sigurno nadžvjeti. Sadašnji klinci će se sa nostalgijom sjećati kako su nekad postojali tako dobri bandovi poput njih. Zato fejzore na pozdrav organizatoru što nam je doveo u naše selo ovako veliki band.
Imaju veliki kombi, zato su valjda veliki.

Na NG forumu možete pročitati sasvim drugi pogled na ovu veče. Ovdje vam je link na SRAĆKANJE TONIJA BRAĐAŠEVIĆA

Drugu veče me nije bilo. Ne razumijem tamburicu, nije moj štih, a i liječio sam se od predhodne večeri. Samo znam da su se mnogi zabavili uz ZVONKA BOGDANA, pregršt općepoznatih napjeva, mirisa šarana na rašljama, žilavih ćevapa i usporenih penzionera.

Treću večer sam išao rezati vene na SREBRNA KRILA. Ujme meni, i to u originalnoj postavi. Vlado Kalember još nije ozdravio, promukao je još '75-te. Nisam čuo Lili i igre u travi. Ova naš je u centru poslije pičvajza ostala izgažena, oporavit će se, imamo plodnu zemlju. Ovdje rastu i debili, kako onda da ne raste nešto dobro. Iznenađenje večeri je zasigurno Barbarina sestra, sjajan vokal, malo joj je neugodno na stageu, ali još je mlada, a ima i uzora sa već velikim iskustvom. Dobra je bila i manifestacija "Djeca pjevaju hitove". Modnu reviju nisam vidio, mnogo visokih Slavonaca su bili ispred mene. Malo su mi Hrvatske zvijezde bile dosadne, neosporno sjajnih vokalnih mogućnosti, ali idoli mladih su bili prespooooori. Sve u svemu, još jedna veče bez "krvi".

I eto prođe i još jedan BIG KIRVAJ. I opet mi se čini da je sve ovo bilo po onom starom "koliko para toliko motike". Nije pošteno naplaćivati upad, kad bi grad trebao bar jednom na godinu počastiti svoje podanike sa jednim ovakvim događajem. Nije ni pošteno ne pohvaliti organizatore
(osim u slučaju Čuvara parka, neka ostanu čuvati svoj park, mi svoje čuvare imamo). Ondak... vraćamo se kolotečini. Danas je nedjelja. Dan za liječenje. Sutra na posao. Opet.

P.S.

Policijskom oštrom zapažanju neće promaknuti ovaj tekst. Kao što meni nije promaknula jedna ljepotica u uniformi. Lisice, pendrek, znanje borilačkih vještina, preznojavao sam se u pokušajima da je ne gledam. Nisam ponio osobnu, stoga moje nastojanje da budem nevidljiv ovaj je puta bilo uspješno.
A tako je slatka. Da se mene pita, sve bi cure u policiju dao!

NE DA SE HVALIIIIM.....

Svirao sam od osnovne škole. Pošto nitko iz društva nije htio svirati tamo neki bas, svi u silnoj želji da postanu novi Hendrix, Blackmore, Lee, naterali su me da ga ja preuzmem ili jednostavno da se gonim. Koje desetljeće poslije, nakon Zagrebačke i zatim Njemačke avanture, mnogi pokušavaju isto, ali ja se već godinama opirem jer sam digao ruke od glazbe i instrumenta.

Razlog je vrlo jednostavan: nemam s kim i nemam za koga!

Ovo prvo je za mene nevjerovatno, da još od sedamdesetih pa sve do danas, mlade nadolazeće generacije uporno se takmiče tko će snažnije, brže i glasnije odsvirati Smoke on the Water, ili pak Born to be Wild! Iskreno rečeno, te mi se stvari već duže vrijeme zaista gade. One povlače set užasno frustrirajućih brojeva i cijele palete jezivih Rolling Stones, Dire Straits, Eric Clapton klasika, vaginalnbih manipulacija i krivih mora. Ne, hvala lijepo, postoje i druge delicije na svijetu osim pečenice i janjetine.

Druga konstatacija da se nema kome svirati jasna je svima, jer dok na tržištu pale Severina, Bulić i i onakve kretenarije od pjesme "Feno-feno-menalno osjećam se ja" (kad sam je prvi put čuo, poželio sam da sam se rodio najmanje tisuću kilometara daleko), nema se što sanjariti o nekom eksperimentiranju i da će te shvatiti ljudi kojima je domet kirvaj sa već spomenutom pečenkom i janjcem.

Dakle, neka moja oprema bude negdje u tamnom i hladnom kutku sobe, a snimci koje sam godinama radio sa raznim glazbenicima, neka mi ostanu u spomenar na dane kad sam još bio sanjar.

Dok mi misli padaju na te dane, podjelit ću s vama moj zadnji uradak, koji je nastao prije neku godinu u Frankfurtu, uključujući odista internacionalnu ekipu, od Hercegovačkih gusala, preko španjolske gitare, pa sve do južnoameričkih udaraljki. Ko voli Buliće, neka i ne počinje sa preslušavanjem.

FLAC
Mp3

PUSTI SNOVI, PUSTI SNOVE!

Zar svake nedjelje piletina na meniju! Prava gnjavaža. Već nekoliko desetljeća se sprema na isti način. Prilog, salata i to je to. Kako se krumpir može spremiti na 1001 način, tako očekujem maštovitost kuhara da se bar jednom promjeni odnos prema ovoj nisko inteligentnoj životinji. Ali ne! Noge i vratovi u juhu, meso u rernu, a ostalo mačkama. Jedino što moji dlakavi ljubimci nemaju ništa protiv da je tako svaki dan.

Pogledam si tako u onaj tanjur i počnem snivati o ljuto-slatkom kineskom tretmanu obroka uz dodvoravanje uvijek nasmješenih Kinezića. A oni u našem zavičaju posluju neznamkoliko uspješno sa svojim export-import mini robnim kućama, svjesni kako otvaranje jednog kineskog restorančića može stvoriti niz problema, jer nabavka namirnica (izuzev gore spomenute kokoši) za ovaj kraj može biti nemoguća misija. A naši ljudi, konzervativni u svemu, neće sigurno poseći za štapićima za jelo i jesti tamo neku rižu i ostalo nepoznato u tanjuru.

Glad je glad, pa kad sam iskočio iz oblačića snova, shvatim da sam u slast pojeo pola pileta, triput grabio krumpir i zalio to s kriglom hladnog piva.

Podrig...

PISMO JACQUESU PREVERU

Po tko zna koji put u životu se susrećem sa temom bogatstva našeg jezika, i kako se na području od Novske do Nove Gradiške priča najčišći (za mnoge i najbolji) hrvatski jezik. Lokal patriotizam često pređe granicu dobrog ukusa jer oni koji se najviše diče svojim narječjem su vrlo često polupismeni ljudi. Ponos je dio našeg identiteta, najzastupljenija ljudska karakteristika, ali ne nužno pozitivna. Oni koji ne razumiju i ne prihvaćaju tuđe, nisu u stanju niti sagledati stvarnu vrijednost svoje ostavštine.

Činjenica da neki pojedinci stavljaju sebe ispred svih drugih, u ovom slučaju, mi Slavonci ovo, mi Slavonci ono (da se razumije, ja sam čisti Slavonac), isti ti zaboravljaju da su, ne tako davno, bili spremni odvojiti se svojeg najdražeg, samo da pomognu bratu Hrvatu u nevolji.

Inače, ova tema za ovaj blog je neprimjerena. Ovaj blog je zamišljen da vas zabavi, ali ponekad...

Vratimo se jeziku. Razumije se da pravi Slavonac zna za više jezika (npr. goveđi, svinjski), i biti će sjajno da se vidici prošire, gradivo ponovi, i koji put se opet nasmijemo sa Gruntovčanima, Malim i Velim mistom, Prosjacima i sinovima... Osobno sam emotivno vezan za sve četiri, uključujući po još koji biser, naročito poput "Kuda idu divlje svinje" i "Tamburaši". Ne mogu zamisliti život bez ovakvih bisera, bez sjajnih glumaca kao što su prije svih, Fabijan Šovagović, Rade Šerbedžija, Ivo Serdar, Boris Dvornik, Vlasta Knezović, Asja Kisić, Karlo Bulić... I glazbenici su rame uz rame dramskim i kazališnim radnicima. Kod nas se isto tako često može čuti pjesma dalmatinskih vala i vjetrova kao da smo u nekoj tamošnjoj konobi uz vino i srdele. Ajme meni koliko ovdje u nas ima Hajdukovaca, Suzu za Zagorske brege će pustiti onaj koji ih je vidio, ali i onaj koji je probao njihovo vino (:-). Trebala bi još bar jedna radna akcija da se mladi udruže, izgrade koji kilometar pruge i tako upoznaju svoje krajeve, da manje pričaju o stvarima o kojima nemaju pojma.

Na kraju jedna mala poslastica u obliku slike i zvuka koju su nam naši umjetnici poklonili ljeta 1971.

Napokon Supraphon!!!

...

Najvjerojatnije ovakve vrućine djeluju na čovjeka, pa se ne čudim mome prijatelju Štefi da , udaren suncem, odluči da me razveseli poklonom o kojem sanjam već od najranijih nogu. Još nisam znao pisati, a kamoli čitati, a pogotovu ne računati, posebno "ne" izrađivati nacrte za katedrale ili činiti sofisticirane kiropraktičarske zahvate, ali sam znao točno koja je koja gramafonska ploča koju su moji starci posjedovali. Dosta je godina prošlo od mog prvog gramafona, a svi su oni poslije bili jadni i neukusni.

A onda je jučer stigao "Car"! "Mladić" od pedesetak godina, koji se već koje desetljeće skrivao u mračnom, prašnjavom, tavanskom kutku. Taj fantastični Čeh radi još uvijek u sve četiri brzine (16, nikako mi nije jasno kakva je to brzina, nikada nisam vidio niti jednu ploču te brzine, zatim standardne 33, 45, i već pomalo zaboravljena 78 brzina, koja se prestala zauvijek koristiti krajem pedesetih).

Pošto ga izglancah, ovjekovječio sam njegov povratak sa jednom 78smicom. U pitanju je Caroll Gibbons, s temom iz filma "Two for Tonight" snimljenom davne 1935, From The Top Of Your Head.

Supraphon je stiogao u naše selo šezdesetih kao poklon za desetogodišnji pregalački rad u kožari ne plus 700!

A sada, radi samo za vas!!!



Ukoliko ste željni posjedovati ovu ploču klikni A i klikni B

omoti su ovdje: PRVI te DRUGI



Carroll Gibbons je nekim čudom stigao i u naše krajeve.

Mlada misa, dan poslije

7 sati ujutro...
15°C
Trenutno: Vedro
Smjer vjetra: Sjever pri brzini od 0 km/h
Vlažnost: 42%
Masnoće u zraku: 77%
Akoholna isparenja: 69%
Intelektualno zračenje: 0%

Protekli vikend je pokazao, da se prosječni Slavonac, koji godinama vježba razne tradicionalne tehnike "bježanja od stvarnosti" ipak ne može mjeriti sa našim svećenstvom. Ne želim uvrijediti gospodu, nije mi to namjera, već kritizirati samohvalne lokmare, koji su jučer nakon burna vikenda provedenog s njima, došli mi postaviti tuš kabinu. Očigledan problem sa spajanjem odvijača s vijkom, uz pozamašnu drhtavicu ruku, prouzročen njihovim angažmanom na Mladoj misi, kao posljedicu proteklog vikenda. Čak ni ona teorija "klin se klinom izbija" ne nalazi čvrsto tlo, jer su majstori jednostavno na pomisao o alkoholu bili primorani sjesti ili se pak pridržati za nešto.

Najme, kao jedno od najkatoličkijih područja najkatoličkije države na svijetu, sramota je odbiti bilo kakvu pomoć našim pastirima, koji to ponekad nagrade i sa ovozemaljskim blagom. (Šteta što pečenka nije svjesna toga kako će njena žrtva za ovu svečanu priliku biti nagrađena putovanjem u vječna lovišta, i to vjerovatno kao vječna žrtva. Nema ljepšega nego se žrtvovati za više ciljeve.)
Nije samo sve u mesu, treba to i nečim zalit! I kada nestane misnog vina, naći će se tu šljive iz Benkovca, Vukovara, Bosne, travarice sa Korčule, Hvara, Zadra...

Naš puk nenaviknut na kvalitet (jer se ne pije iz gušta, pije se da se napije, pa i Pitralon je dobar, ako nema druge), pa trpa use kao da je zadnje (tradicija još od drevnih vremena), pa takva kombinacija postaje bolna tek kad se sve dovrši.

Kako god, proći će par dana dok se križni put do otržnjenja pređe i život će se vratiti u svoj kolosjek. Samo se pitam, dali će svećensvo u svojoj službi na jutarnjoj misi, u kalež utočiti čisto vino, ili pak bevandu.

MUŠKA RAZMIŠLJANJA NA +32

Dobio sam prvu direktnu kritiku danas. Rečeno mi je da je ovaj blog dobar, iako malo "ženski". Dobro sam preispitao odakle mi takva karakteristika. Baš se i ne družim toliko sa ženama da bih poprimio njihove manire i razmišljanja. Možda bih trebao pisati o politici, automobilima ili nogometu, jer mi se čini da su to atributi koji čine pravoga muškarca. Uz svu brigu da me netko neće shvatiti nakrivo, odlučujem postati pravi mačo, pa ću vas počastiti s nekoliko sočnih pridjeva i imenica (koje možete podvuči s jednom, odnosno dve crte).

- Pih mekušci!
- Gnjila gnojnico!
- Ajde pređi ovu crtu ako smiješ!
- Škripale ti papuče, da znaš!
- Nek ti glava padne u med, zatim te mravi napali, vrapci mrave, mačke vrapce, ćukci mačke, a sa strane da te gledaju radnici iz kožare koji su sjeli u ladovinu popiti pivo!

ZVONIMIR BERKOVIĆ - Moj stan (1962)

Tjeram se ovih dana da promjenim raspored sobe. Bar da pomaknem stol negdje u stranu. Ili bar da sklonim kreativnu salatu sa istog. Za nekoga tko je promjenio više stanova nego što ima godina, biti više od godinu dana u jednom prostoru, lako postaje deprimirajuće. Ali kad vidim koliko imam kablova za razmotati, samo pogledam kroz prozor, i odmah mi bude ljepše u svom stanu.

Po ovom kratkom nagrađenom filmu (Cannes 1962), autora Zvonimira Berkovića, na žalost, nedavno preminulom, može se zaključiti koliko se Zagreb brzo razvija, a za ljudsku narav ipak treba mnogo više za promjene. Zbog toga, duhovitost i zabavnost ovog filma je još uvijek aktualna i sviježa.

Pleziosaurusu, pterodaktilu i ostalim saurusima trebala je kometa da se sklone sa ove planete nakon devet miliona godina, koliko su je nastanjivali. Da se to nije desilo, bili bi uskraćeni za ovo malo remek djelo, a ja ne bih morao razmišljati gdje da premjestim svoju singericu, putljiku i blajvajz. Već mi se na tepihu pojavljuju tragovi svakodnevnog kretanja istim stazama.

To već jednom mora stati!!!

PRVI

DRUGI
TREĆI
ČETVRTI
PETI
ŠESTI

K-tel DISCO EXPRESS '76

Napravite mjesta na disku za disko. Još uz to iz 1976-te!!!
Joj kako sam bio mali tad, nisam znao ni svoga miša držat, a danas ga imam sa čak dve tipke i kotačićem u sradini.



01 - Bay City Rollers - I Only Want to Be with You
02 - Sailor - Girls, Girls, Girls
03 - Eric Carmen - Sunshine
04 - Smokie - I'll Meet You at Midnight
05 - Harpo - Horoscope
06 - Ferrari - Sweet Love
07 - David Dundas - Jeans on
08 - Silver Convention - Get Up And Boogie
09 - Penny McLean - 1-2-3-4 Fire
10 - The Ritchie Family - The Best Disco in Town
11 - The Bellamy Brothers - Let Your Love Flow
12 - Brotherhood of Man - Save Your Kisses For Me
13 - Pussycat - Georgie
14 - Ricky King - Verde
15 - Manhattans - Kiss and Say Goodbye
16 - Roger Whittaker - Indian Lady
17 - Donna Summer - Try Me, I Know We Can Make It
18 - K.C. & The Sunshine Band - (Shake, Shake, Shake) Your Booty
19 - Tina Charles - Love Me Like A Lover
20 - Hot Chocolate - Heaven Is in the Back Seat of My Cadillac

Ima tu svega, i onih na koturaljkama, i mornara, i smokija, i ferarija, i obitelji i braće, i mačkica i kraljeva, i crnaca sa Manhattana, i ljeta i sunca, te vruče čokolade!

Ako pritisneš na ovo, cijeli mp3 album je tvoj!

EMILIJANA, tugo mojih dana

Samo par sakundi je dovoljno da se zaveselite. Još pogotovu kad vidite da se neko zaljubi kao moja draga Emilijana. samo su dve minute dovoljne da se sve kaže. Istina, trud je trajao mnogo više. Sigurno je jedno, u džungli nije bila.

HIT LIGHTS '79

"Ljubi me svuđe" reče meksikanka soboslikaru iz Kopakabane.
Jedan njemu jedan meni, uz zamjenu dok sam još mlad.
Očajno ti pripadam, Babilonska rijeko.
Triput dama na prazniku dredloksa, dala dala dala mi je ljubav.
Američka generacija, meteorski ljudi žestoko pucaju da se bome osjeti.
Ti si draga, sve što želim ja, prati me, jer utrka počinje!



01 - Exile - Kiss You All Over
02 - Smokie - Mexican Girl
03 - Boney M. - Painter Man
04 - Barry Manilow - Copacabana (At The Copa)
05 - La Bionda - One for You, One for Me
06 - Clout - Substitute
07 - Autographs - While Im Still Young
08 - Olivia Newton John - Hopelessly Devoted To You
09 - Boney M. - Rivers Of Babylon
10 - The Commodores - Three Times A Lady
11 - 10cc - Dreadlock Holiday
12 - The Teens - Gimme Gimme Your Love
13 - The Ritchie Family - American Generation
14 - Dee D. Jackson - Meteor Man
15 - Karen Young - Hot Shot
16 - Sylvester - You Make Me Feel (Mighty Real)
17 - Racey - Baby It's You
18 - John Travolta and Olivia Newton-John - You're the One That I Want
19 - Amanda Lear - Follow Me
20 - Suzi Quatro - The Race Is On

224kpbs
Download/Preuzimanje

KOPAJUĆI PO PAUČINI

Kad prtljaš po starim stvarima, nađe se tu svašta. Video kazete će uskoro u vatru, ali nije bilo loše pregledati što se na njima skriva. Ovo je jedan od boljih bisera. Mislim da bih i sam rado nastupio u emisiji ovakvog tipa, kao Diabolik, Godzilla ili pak kao umak od šampinjona presvučen srdelama uz bijelu kavu...

NOSTALGIJA NIJE BAUK

Usprkos suncu ili kiši koja nije poštedila do sad niti jedan dan ovoga ljeta, vremena se može naći da se uživa u televizijskom ili pak radio programu. Optimizam se cijedi sa stjenki naših ekrana, bruji iz naših zvučnika, a ako nam to nije dovoljno, potvrdit ćemo gradivo kupujući svu silinu dnevnih novina ili dušebrižničkih tjednika. Da se ne bi uplašili, tako je bilo oduvijek, ali manje. Imali smo jedan program, novine su bile tanje, kafića nije bilo. Tako je to lijepo opisao moj izgubljeni zagrebački prijatelj, pjesnik, pjevač, novinar i taksista Dražen Stjepandić u svojoj (mislim da prvoj) zbirci pjesama "Legenda o noćnoj vodi" iz 1997.

OSAMDESETE

Kao suncobrani za lijepa vremena
otvarali su se kafići
nije ih bilo puno kao danas
ali bili su veća fora
za njima stizali su i butici
Kavkaz je bio čaša niz čiju se stijenu slijeva pivo

stajao sam u tim gužvama
ne znajući ništa i očekujući mnogo
i od najmanjeg

Bad Blue Boysa još nije bilo
ali išlo se na utakmice
želio sam da me tada čekaš
kao što su neke cure čekale na kolodvoru
no i bez toga osamdesete su išle

tebe i tvojih prijateljica više nema
nema više ni onih drugih cura
a ustvari tu su u ovom istom gradu
samo sad su u tvornicama
u uredima
postale su majke, gospođe i polovnjače

Upravo sam pronašao njegovu zbirku i ovaj me puta i više oduševio no prvi put. Ona će mi biti i suncobran i kišobran od svih nevolja današnjega dana.

DVA BORA U MAGLI

Ispod dva visoka bora je magla
kao hlače i gaće oko nogu
čovjeka koji je baš završio
sa sranjem

PRIPREMA POZOR, SAD

Odista ne znam zašto sam ime ovom blogu naslovio na engleskom, valjda nisam našao nikakvo bolje i suvislije ime na svom jeziku, jer iskreno da kažem, još ni sam nemam nekakav siguran koncept stvaranja. Dali će ovo biti "jeftino cvrkutanje", kako nazvah ovu moju malenu avanturu, ili zavijanje violinista iznad stola zaljubljenih, koji su jedva dočekali trenutke intime, ne znam. Samo sam siguran da ako vam budem išao na jetra neću dobiti jednu upopreko (bar ne onu koja bridi), i zamolit ću svakoga da se ogradi od onoga što vam JA imam za reći.

Inače, pokušat ću osigurati mnoštvo nepotrebnih informacija, nebitnih podataka, štosveovdjenema činjenica. Bit ću spor i dosadan, u boji i crno-bijel, mono i stereo, star i mlad. Poneki put će me iznervirati računalo, pa se neću tjednima pojavljivati. Ako se zaljubim tekstovi će biti glupavi, a boje prava ljiga. Naposljetku i ovo treba pronaći, zar ne?

Inače sam ljubitelj tajnih društava, udruga, firmi i agencija. Srećom, u mojoj ulici živi jedan slobodni zidar. Ne znam kako bih opisao tog genija, mislioca i mistika. Iako su Slobodni zidari stoljećima čuvali svoju tajnovitost, ova osoba je pokazala veličanstvenu hrabrost da istupi u javnost, izlažući opasnosti i vlastitu slobodu. Prilogom iz 24 sata, novinama koji su prvi, i koliko znam, jedini zamjetili genijalnost ovog podhvata, pred vašu zainteresiranu svijest prostirem prvu obećanu činjenicu!

Srećom, okruženi smo takvim superiornim umovima, srećemo ih svaki dan, i ni u kojem slučaju ne bi trebalo ove ljude shvaćati neshvaćenima. Živjeli Zidari, makar i slobodni bili!!!