Svirao sam od osnovne škole. Pošto nitko iz društva nije htio svirati tamo neki bas, svi u silnoj želji da postanu novi Hendrix, Blackmore, Lee, naterali su me da ga ja preuzmem ili jednostavno da se gonim. Koje desetljeće poslije, nakon Zagrebačke i zatim Njemačke avanture, mnogi pokušavaju isto, ali ja se već godinama opirem jer sam digao ruke od glazbe i instrumenta.
Razlog je vrlo jednostavan: nemam s kim i nemam za koga!
Ovo prvo je za mene nevjerovatno, da još od sedamdesetih pa sve do danas, mlade nadolazeće generacije uporno se takmiče tko će snažnije, brže i glasnije odsvirati Smoke on the Water, ili pak Born to be Wild! Iskreno rečeno, te mi se stvari već duže vrijeme zaista gade. One povlače set užasno frustrirajućih brojeva i cijele palete jezivih Rolling Stones, Dire Straits, Eric Clapton klasika, vaginalnbih manipulacija i krivih mora. Ne, hvala lijepo, postoje i druge delicije na svijetu osim pečenice i janjetine.
Druga konstatacija da se nema kome svirati jasna je svima, jer dok na tržištu pale Severina, Bulić i i onakve kretenarije od pjesme "Feno-feno-menalno osjećam se ja" (kad sam je prvi put čuo, poželio sam da sam se rodio najmanje tisuću kilometara daleko), nema se što sanjariti o nekom eksperimentiranju i da će te shvatiti ljudi kojima je domet kirvaj sa već spomenutom pečenkom i janjcem.
Dakle, neka moja oprema bude negdje u tamnom i hladnom kutku sobe, a snimci koje sam godinama radio sa raznim glazbenicima, neka mi ostanu u spomenar na dane kad sam još bio sanjar.
Dok mi misli padaju na te dane, podjelit ću s vama moj zadnji uradak, koji je nastao prije neku godinu u Frankfurtu, uključujući odista internacionalnu ekipu, od Hercegovačkih gusala, preko španjolske gitare, pa sve do južnoameričkih udaraljki. Ko voli Buliće, neka i ne počinje sa preslušavanjem.
Razlog je vrlo jednostavan: nemam s kim i nemam za koga!
Ovo prvo je za mene nevjerovatno, da još od sedamdesetih pa sve do danas, mlade nadolazeće generacije uporno se takmiče tko će snažnije, brže i glasnije odsvirati Smoke on the Water, ili pak Born to be Wild! Iskreno rečeno, te mi se stvari već duže vrijeme zaista gade. One povlače set užasno frustrirajućih brojeva i cijele palete jezivih Rolling Stones, Dire Straits, Eric Clapton klasika, vaginalnbih manipulacija i krivih mora. Ne, hvala lijepo, postoje i druge delicije na svijetu osim pečenice i janjetine.
Druga konstatacija da se nema kome svirati jasna je svima, jer dok na tržištu pale Severina, Bulić i i onakve kretenarije od pjesme "Feno-feno-menalno osjećam se ja" (kad sam je prvi put čuo, poželio sam da sam se rodio najmanje tisuću kilometara daleko), nema se što sanjariti o nekom eksperimentiranju i da će te shvatiti ljudi kojima je domet kirvaj sa već spomenutom pečenkom i janjcem.
Dakle, neka moja oprema bude negdje u tamnom i hladnom kutku sobe, a snimci koje sam godinama radio sa raznim glazbenicima, neka mi ostanu u spomenar na dane kad sam još bio sanjar.
Dok mi misli padaju na te dane, podjelit ću s vama moj zadnji uradak, koji je nastao prije neku godinu u Frankfurtu, uključujući odista internacionalnu ekipu, od Hercegovačkih gusala, preko španjolske gitare, pa sve do južnoameričkih udaraljki. Ko voli Buliće, neka i ne počinje sa preslušavanjem.
FLACMp3
...ne znam....čini mi se da su razlozi tvog nesviranja dublji, ali 'ajde....
OdgovoriIzbrišiodlicna stvar Viki!
OdgovoriIzbrišiopetovano ju preslusavam!