NOVOGRADIŠKO LJETO 2009 - KOJI KIRVAJ!!!

Još dok mi je sjećanje svježe, i dan poslije, dok malo ishlapi alkohol, kratkim malim osvrtom na nedavne nevjerovatne događaje, pokušati ću dočarati ovu fiestu onima nesretnicima, koji nisu imali prilike prisustvovati centralnom događaju u našem zavičaju.

Iako je "nulti" dan bio besplatan, i što je svirao "ne-tako-loš" band katoličke mladeži (bar su mi tako rekli), pučanstvo se nije odazvalo u velikom broju. Još su stolovi i klupe ležale jedno na drugoj, čekajući da ih se razbaca uokolo i tako idućih dana ispune svoju svrhu postojanja. Večernji vjetar je olakšao pretežak vruć dan, radnici su opušteno uljepšavali svoje štandove, odrasli su poveli svoje kućne ljubimce u šetnju, bili oni ljudskog ili pak životinjskog porjekla. Ja sam poveo prijatelja.

Prvi dan! Broj pučana se povećao. Nastupati će TBF. Među prvima smo došli, već oko sedam. Sad smo u godinama kad se možemo sa sjetom prisjećati doba kad se izlazio van u sedam, poslije Batinovićeva "Rock expresa", u "Suveniru" trgnuli dva pelina, a onda u Omladinski ili na Ljetnu, i već si u ponoć doma. Tonska proba je dovršena oko 21. Ponovno slušati iste stvari možeš samo ako ti se jako sviđaju, ili ako nemaš drugog izbora. U ovom slučaju, niti jedna velika fešta u gradu ne može proći bez "Crne kronike" Iako su imali odličan zvuk, ni to ne može sakriti njihovu neinvetivnost i zastarjelost. Bora još uvijek svira kao i prije deset godina, isto tako zajedno s njim stare i pjesme koje uporno svira. Iako je izveo i par svojih novih nemaštovitih stvari, one se nisu razlikovale od niti jedne pjesme koje godinama ima na svom repertoaru.

Kad pomisliš da je s njihovom svirkom završilo mučenje ove večeri, doživiš takav šok, da moraš priznati da su u ovom slijedećem slučaju Crnokroničari svjetski band. Na scenu su izletile seljačine iz Sibinja, Čuvari parka! Ne volim vrijeđati, ali ovim ljudima nije mjesto na rock večeri, oni mogu roktati, zna se već gdje. Iz pjesme u pjesmu sve veća katastrofa, momci su uvjereni u svoju misiju prosvjetitelja slavonskog bećarskog rocka, nekad zvanog čoban rock, s dubokoumnim tekstovima "Duj duj duj, ajde mala ne luduj". Šteta što nemam fotografsko pamćenje da vam predočim jezivost njihovih tekstova, ali u zamjenu, pokušati ću "sam" napisati tekst inspiriran njihovim frustracijama godinama skupljani po zadimljenim vatrogasnim domovima svirajući narodnjake. Možda je njima svirati rock terapija, za mene je njihova svirka mentalni terorizam.

ZA MENE JE ŽIVOT ČIR
(posvećeno Čuvarima parka)

Politika me puno košta
Nemam vina, nemam mošta
Plati ovom, plati svima
Al' rakije, seko ima

Bećar sam od glave do pete
Napravit ću tebi djete
Nije važno što si gadna
Nisi glupa, nisi jadna

Za mene je život čir
Nareži mi mala sir
i raskopčaj si bluzu
Dok kuhaš kuruzu.

Al kad odem u u kafanu
u frižider stavi hranu
Dva me dana biti neće
Nije hrana sva za smeće

Jer bećarina ja sam diko
Ne može mi ništa niko
Dve kištre u ruci dižem
Na doručak mala stižem

Za mene je život čir
Nareži mi mala sir
i raskopčaj si bluzu
Dok kuhaš kuruzu.

DOSTA VIŠE!

Slijedeći band stiže iz ZG, „Normabel“. Zamjetna kvaliteta. Podsjetili su me na moju punk prošlost. Odmah se vratio osmjeh i osjetilo olakšanje. Vratila mi se i boja u lice, prestao sam se tresti. Kao da slušam opuštajuće zvuke valova ili šum vjetra nakon rada s pneumatskom bušilicom pri razbijanju stoljetna betona. "Normabel" me vratio u normalu.

TBF već mnogi u ovom gradu shvatili kao državnog neprijatelja. Kako se samo ovi dečki usude pjevati o tome, spominjati vladu i to... Oni su opasni element. Njih ne slušaju normalni ljudi. Tko zna di naša djeca idu? Drogiraju se i slušaju tamo neke recitatore. Di su ona divna mirna vremena, kad se na zabavama razbile tek dve tri kištrice piva, ni tri glave razbijene nisu bile... Kad se svi uhvatimo u kolo, a ne tu sad neko bla bla bla, kra kra...

Stranu na šalu, svi u bendu su sjajni, od debelog do mršavog. Neke pjesme će ih sigurno nadžvjeti. Sadašnji klinci će se sa nostalgijom sjećati kako su nekad postojali tako dobri bandovi poput njih. Zato fejzore na pozdrav organizatoru što nam je doveo u naše selo ovako veliki band.
Imaju veliki kombi, zato su valjda veliki.

Na NG forumu možete pročitati sasvim drugi pogled na ovu veče. Ovdje vam je link na SRAĆKANJE TONIJA BRAĐAŠEVIĆA

Drugu veče me nije bilo. Ne razumijem tamburicu, nije moj štih, a i liječio sam se od predhodne večeri. Samo znam da su se mnogi zabavili uz ZVONKA BOGDANA, pregršt općepoznatih napjeva, mirisa šarana na rašljama, žilavih ćevapa i usporenih penzionera.

Treću večer sam išao rezati vene na SREBRNA KRILA. Ujme meni, i to u originalnoj postavi. Vlado Kalember još nije ozdravio, promukao je još '75-te. Nisam čuo Lili i igre u travi. Ova naš je u centru poslije pičvajza ostala izgažena, oporavit će se, imamo plodnu zemlju. Ovdje rastu i debili, kako onda da ne raste nešto dobro. Iznenađenje večeri je zasigurno Barbarina sestra, sjajan vokal, malo joj je neugodno na stageu, ali još je mlada, a ima i uzora sa već velikim iskustvom. Dobra je bila i manifestacija "Djeca pjevaju hitove". Modnu reviju nisam vidio, mnogo visokih Slavonaca su bili ispred mene. Malo su mi Hrvatske zvijezde bile dosadne, neosporno sjajnih vokalnih mogućnosti, ali idoli mladih su bili prespooooori. Sve u svemu, još jedna veče bez "krvi".

I eto prođe i još jedan BIG KIRVAJ. I opet mi se čini da je sve ovo bilo po onom starom "koliko para toliko motike". Nije pošteno naplaćivati upad, kad bi grad trebao bar jednom na godinu počastiti svoje podanike sa jednim ovakvim događajem. Nije ni pošteno ne pohvaliti organizatore
(osim u slučaju Čuvara parka, neka ostanu čuvati svoj park, mi svoje čuvare imamo). Ondak... vraćamo se kolotečini. Danas je nedjelja. Dan za liječenje. Sutra na posao. Opet.

P.S.

Policijskom oštrom zapažanju neće promaknuti ovaj tekst. Kao što meni nije promaknula jedna ljepotica u uniformi. Lisice, pendrek, znanje borilačkih vještina, preznojavao sam se u pokušajima da je ne gledam. Nisam ponio osobnu, stoga moje nastojanje da budem nevidljiv ovaj je puta bilo uspješno.
A tako je slatka. Da se mene pita, sve bi cure u policiju dao!