NOSTALGIJA NIJE BAUK

Usprkos suncu ili kiši koja nije poštedila do sad niti jedan dan ovoga ljeta, vremena se može naći da se uživa u televizijskom ili pak radio programu. Optimizam se cijedi sa stjenki naših ekrana, bruji iz naših zvučnika, a ako nam to nije dovoljno, potvrdit ćemo gradivo kupujući svu silinu dnevnih novina ili dušebrižničkih tjednika. Da se ne bi uplašili, tako je bilo oduvijek, ali manje. Imali smo jedan program, novine su bile tanje, kafića nije bilo. Tako je to lijepo opisao moj izgubljeni zagrebački prijatelj, pjesnik, pjevač, novinar i taksista Dražen Stjepandić u svojoj (mislim da prvoj) zbirci pjesama "Legenda o noćnoj vodi" iz 1997.

OSAMDESETE

Kao suncobrani za lijepa vremena
otvarali su se kafići
nije ih bilo puno kao danas
ali bili su veća fora
za njima stizali su i butici
Kavkaz je bio čaša niz čiju se stijenu slijeva pivo

stajao sam u tim gužvama
ne znajući ništa i očekujući mnogo
i od najmanjeg

Bad Blue Boysa još nije bilo
ali išlo se na utakmice
želio sam da me tada čekaš
kao što su neke cure čekale na kolodvoru
no i bez toga osamdesete su išle

tebe i tvojih prijateljica više nema
nema više ni onih drugih cura
a ustvari tu su u ovom istom gradu
samo sad su u tvornicama
u uredima
postale su majke, gospođe i polovnjače

Upravo sam pronašao njegovu zbirku i ovaj me puta i više oduševio no prvi put. Ona će mi biti i suncobran i kišobran od svih nevolja današnjega dana.

DVA BORA U MAGLI

Ispod dva visoka bora je magla
kao hlače i gaće oko nogu
čovjeka koji je baš završio
sa sranjem